frojduša.

stalkaj me i ja ću sigurno doći, samo me stalkaj dugo ljubavi moja tugo ti što rušiš srce moje jah


26.09.2016.

nešto kao skica za nešta bitno možda nekad.docx

Umiruće sunce krvari nad zgradama i ulicama nečistog mrtvila
Ako se potrudiš, možeš čuti krikove prošlosti;
Sjeverac ih donosi s jeseni.
Naivno nasrćeš na vjetrenjače, zar?
Pravi neprijatelj, kažu, u tebi je samom
Sotona utjelovljen u tvom posustajanju.
Sa istoka, nešto južno, miris paljevine.

Oprosti mi što s gađenjem gledam kako udišeš otrov
Uvlačiš se između tvrde moždanice i kosti, čvrsto sraslih,
Svjesno iznova birajući ništavnost tročasnog uzbuđenja;
Laži su tkale, a istina će da raskine sva ta divna pomirenja.

U tom prekrasnom prizoru dolaska mirne večeri s kraja ljeta
Tvoja je silueta ona što po rubu bezdana tako divno pleše
I ljubim korake tvoje,
Dok grcam, u boli i bijesu,
Suze čistije od stopala dojenčadi.

Kada zakucaju na kapije naše oronule ljudi bez lica
Neće više biti bitno što si ti ono što jesi, a ja nisam;
Ti i ja postat ćemo mi, vi, oni, naši, njihovi.
Tako su nam, ti blesavo dijete jedno, još prije rođenja obećali.

Pitam se da li nad Bejrutom isto ovo sunce ovako zalazi?
Da li se crvena razlijeva preko obzora poput sudbonosne tinte
Preko ostalih nebesa pod kojima izdišu umorene budale?
Da li se na otvorenoj pučini isto ovako mogu čuti daleke, tuđe smrti?
Voli li iko ovako uzaludno kao što ja volim ovaj grumen zemlje
I ovu ludu koja preda mnom igra, i ubija se, što tvoje ime sa sobom nosi?


Stariji postovi